Arijan Kurbašić
, kodnog imena 01 odnosno Zero One, goste u svom hostelu u Sarajevu dočekuje u ratnoj uniformi. Odvodi ih potom do spavaonica gdje ih čekaju madraci i vojne deke, zaista korištene u ratu. Noć je popraćena zvukom detonacija. Sve što se nalazi u ovoj zgradi, oštećenoj u ratu, koja do danas nije sanirana, nosi svoju ratnu priču, a svoja iskustva s gostima dijeli i sam vlasnik.

Riječ je o Ratnom hostelu koji je Arijan otvorio kao posvetu onome što je s obitelji preživio početkom 90-ih. Želi da njegovi gosti promjene svoj način razmišljanja i gledanja na svijet i postanu zahvalniji na svemu što imaju; pitkoj vodi, krevetu, udobnosti suvremenog života. To mogu učiniti samo ako uistinu steknu uvid kako je ljudima bilo živjeti pod opsadom u Sarajevu, u pravim ratnim uvjetima.

Hostel je povijesno točna ratna simulacija, u kojem su predmeti korišteni kao dekoracija, prije 25 godina zaista korišteni u ratu. Ovdje su i novine koje su izlazile 90-ih, koje sadrže priče o preživljavanju u ratnom Sarajevu, a mogu se pogledati i ratni dokumentarci. Prozori su oblijepljeni najlonom, sobe su osvijetljene sijalicom koja se pokreće na akumulator, a kroz prostorije gosti se kreću uz svijeće. Na jednoj polici, ispod koje piše UNHCR, postavljena je i hrana koju su u Sarajevu svakih 15 dana dobivali kao ispomoć. Sol, šećer, brašno, tjestenina, leća, riža, mlijeko u prahu i nešto na čemu piše konzervirana govedina, ali Arijan kaže da više liči na hranu za pse. On je na tome odrastao.

Hostel je smješten u blizini glavnih sarajevskih atrakcija, no u samom hostelu Arijan, koji posao vodi uz pomoć obitelji, organizira razgovore u bunkeru kojeg su izgradili, o svom životu, ratu, poslijeratnom vremenu i utjecaju koji je rat imao na njih. Organiziraju i "ratne ture" po gradu, a subotom i mirnu zabavu u bunkeru.

Arijan cilja na solo ili manje skupine putnika jer želi da ovo iskustvo ostane blisko i osobno, što nije moguće ostvariti u većim grupama.

Ako se želite uputiti u jedinstveni hostel, .