Stara izreka nas uči kako svemu lijepom mora doći kraj, pa se i naša sicilijanska avantura bližila svom završetku. Nakon odlaska iz Catanije prema jugu ostala su nam još dva dana, a gradova i stvari koje smo htjeli vidjeti prilično puno.



Put nas je za početak, nakon tamne kćerke Etne vodio do jugoistočne obale Sicilije, točnije do 3 grada vrijedna posjete; Sirakuze, Nota i Raguse. Od Catanije do naše prve točke, Sirakuze, stigli smo nakon sat vremena vožnje, ali se cijeli put, najprije zbog gužve na ulasku u grad, a potom i traženja parkinga, produžio za duplo.

Sirakuza broji nešto više od 100 tisuća stanovnika, a radi se o gradu iznimno dugačke i bogate povijesti. Razvio se iz nekadašnje grčke kolonije, a kako smo se približavali dijelu koji se naziva Ortigia (stari grad na otoku), bilo mi je žao što nismo ovdje odlučili provesti bar malo više vremena, nego tek 2, 3 sata u prolasku, koje smo iskoristili najprije za doručak i kavu, a potom za malo razgledavanja.



Prošetali smo centrom, vidjeli glavni gradski trg, katedralu, kupili koji suvenir i na trenutke se svjesno izgubili u sitnim ulicama. Postojala je ideja i da posjetimo arheološki par Neapolis, u kojem se nalazi slavno i dan danas izvanredno očuvano grčko kazalište. U blizini je također i slavna špilja poznata pod nazivom "Dionizijevo uho", koju je prema legendi stvorio sam bog Dioniz i koristio ju kao zatvor. Ipak, kako smo bili ograničeni vremenom, a i sutradan nas je čekao posjet Dolini hramova u Agrigentu, odustali smo, sjeli u automobil i zapičili za Noto.

Gradić, u kojem živi 20-ak tisuća duša, pravo je arhitektonsko remek djelo. Naime, nakon što ga je krajem 17. stoljeća gotovo cijelog uništio razorni potres, obnovljen je u baroknom stilu, a toliko je pitom i miran, da vam se čini da ovako nešto na Siciliji teško može postojati.



Duždeva palača
i katedrala sv. Nikole među glavnim su znamenitostima, no u Notu postoji još nekoliko palača, psi mirno snivaju popodnevni san u debeloj hladovini i grad izgleda prilično bajkovito. I uz sve to, dočeka vas plakat kako je upravo ovdje u tijeku održavanje velike izložbe legendarnog Andyja Warhola. Platili smo upad 10 eura (već standardna sicilijanska cijena za kulturna dobra) i vidjeli kako je Warhol prikazao Elvisa i Marilyn Monroe. Ovdje smo kupili i razglednice, vreću sušenih rajčica za 2 eura i lagano krenuli prema Ragusi.

Grad je to, koji je baš poput Nota, obnovljen nakon onog istog potresa. Ragusa se dijeli na donji i gornji grad, a mi smo istraživali ovaj drugi. U 3, 4 popodne, na +40 stupnjeva, bili smo jedni od rijetkih turista koji su se uspinjali po brdovitom gradu.

Ono što je super kod Raguse je opuštenost lokalaca, pa tako šećete ulicama, a u hladu su stolice postavila četiri prijatelja i bacaju popodnevnu "ćakulu". Krenete malo dalje i čujete zvuk klavira koji dopire iz jednog dvorišta i na trenutak vam se sve to učini prilično nestvarnim. Nakon što smo još malo razgledali barokne ljepote grada, pojeli smo gelato i sjeli u auto. Sljedeća postaja je Agrigento, grad u kojem ćemo provesti zadnju sicilijansku noć, a koji je najpoznatiji po savršeno očuvanim ostacima grčkih i rimskih hramova nedaleko od grada.

U Agrigento smo stigli predvečer, pogubili se unatoč GPS-u jer smo samo napisali ime ulice, a ne i broj. Kako ovdje idu ulice i brojevi, to valjda samo lokalci znaju, pa tko se sprema u Agrigento, neka svom uređaju za navigaciju da što točnije koordinate. Smještaj smo imali u centru, noćenje s doručkom, a nakon tuširanja zaputili smo se nešto pojesti i razgledati grad.

Od svih restorana koje smo pohodili na proputovanju, u smo jeli najlošije. Iako je vino bilo standardno povoljno, terasa na kojoj smo sjedili vrlo ugodna, hrana je bila posve prosječna, a posluga prilično spora. Račun je bio za 20-ak posto viši nego drugdje, a nije da smo pretjerano uživali ni u okusu, ni u veličini porcija. Nakon večere prošetali smo gradom koji je u večernjim satima prilično pust. Agrigento je brdovit, a također vam djeluje kao pravi mali labirint.



Nakon doručka kucnulo je vrijeme za polazak i posjet Dolini hramova (Valle dei Templi). I ovdje ulaz košta oko 10 eura, a na ovom fascinantnom mjestu proveli smo par sati na pasjoj vrućini. Hramovi su nevjerojatno dobro očuvani, čak štoviše, hram božice Konkordije jedan je od najbolje očuvanih iz grčkog doba na svijetu. Ostali su također u dobrom stanju, ali niti jedan nije kao spomenuti hram božice sloge.

Kako nam je let bio u večernjim satima iz Palerma, do kojeg nam treba tri sata, a bilo je tek podne, odlučili smo posjetiti najljepšu plažu otoka, poznatu pod nazivom Turske stepenice (Scale dei Turchi). Radi se zapravo o kamenoj litici koja je postala slavna zbog bijele boje, a izgledom podsjeća na slavne turske Pamukkale. More je ovdje prekrasno, čisto i osvježavajuće, pa smo se sat vremena kupali i sunčali, nakon čega je došlo vrijeme za lagani polazak prema aerodromu.

Izabrali smo namjerno nešto duži put, onaj starom cestom, iako se nedaleko nalazi i autocesta kojom dođete sat vremena brže. Ipak, ona ne prolazi blizu gradića kojeg voli svatko tko voli filmsku trilogiju Kum. Naravno, riječ je o mjestu slavnog naziva Corleone. Kako smo ipak bili mrvicu van rute, do Corleonea nam je trebalo 40-ak minuta vožnje uskim cestama, gdje u pravilu na mnogim mjestima može proći tek jedan auto, tako da situacija u kojoj se vi mičete sa ceste, ali se miču i vama, nije posebno neuobičajena.

Ako me pitate vrijedi li ovakav put prevaliti za Corleone, odgovor je NE, jer realno ovdje, osim table na ulazu u grad, kraj koje se turisti s radošću slikaju, gotovo ništa i nema. Ipak, mi smo taman naletjeli na pizzeriju koja je uzimala popodnevnu pauzu, no nama su napravili pizze da ne umremo od gladi.



Nakon Corleonea nastavili smo putovanje prema aerodromu, do kojeg nam je trebalo otprilike sat i pol. U blizini smo natankali našu Pandu koja nas je izvrsno služila, ostavili je na aerodromu i krenuli na ukrcaj.

Naša avantura po nezaboravnom otoku je završila, a ja se nadam kako ću kad-tad još jednom doći ovdje, jer Sicilija jednostavno ne može razočarati.

Sve članke Vedranova Kruga po Siciliji pročitajte ovdje.