Prve dvije reportaže o marendama potražite ovdje:
Oglavina - Šibenik
Čokalice - Skradin

Najbolja hrvatska marenda 3.– Janjeći dropčići u Belom na Cresu! Buffet Beli, Beli 6

Kako me na Cres doveo brod prepun ljubitelja tripica iz riječkog Tripera, tako sam blago rečeno izludio kad sam shvatio da će se ova delicija spremati više od pet sati. Pa sam skoknuo ubrdo pogledati ima li štogod u gostionici koja se čini naizgled blizu, samo malo visoko. Kada ste od devet ujutro na lovranskim bambusima (bijelo vino i cockta), onda vam je i mala uzbrdica u podne ogromna. A ova je opaka i kad ste mrtvi trijezni, tako da sam do Buffeta Beli došao prilično mrtav, i već s vrata naručio preskupu mineralnu. Prijazni konobar mi je na pitanje što ima od specijaliteta rekao – dropčići, a ja sam sretan pogledao u nebo i rekao – to!

Iako su janjeći i kozji dropčići izvorno ponikli iz unutrašnjosti otoka Brača, danas ih se jede širom cijele obale, od Makarske do Rijeke, i jednostavno nema onoga tko prema njima ostaje indiferentan. Ili su ti bljak, ili se daviš u njima! Dosta ljudi ih ne želi ni probati kad čuju da je riječ o crijevina, srcima, želucu, krvi i općenito svega što se na janjetu ne vidi dok je živo, ali da smo stvoreni za biljojede, ne bi imali ovoliko zubiju...

Odvratni iznutrožder u meni uživa u mirisima, atmosferi i divnom pogledu iz WC-a. šteta što se ne vidi more, ali i divljina je divna. Vrlo brzo dolazi na stol premala porcija gulaša od iznutrica s palentom (40 kuna) i kruhom (8 kuna!?), pa dugo mirišem i slikam, sve dok se ne prepustim finoći... Treći put sam ovdje, i opet je sjajno. Gust toć, ne prešarf, različito pružanje otpora plućica, crijeva, najdražeg mi srca. Komadi su zapanjujuće veliki, palenta vrhunska. Pomislim da je možda pretoplo za jesti takvu vrstu hrane jer je vani barem 30, ali organizam mi kaže – šuti, jedi i uživaj. Osjećam se kao onaj lik iz crtića nakon psećih kolačića, i u miru krećem prema luci. Misija obavljena, da je bilo obratno (restoran uz more, auto na brdu) – teško da bih preživio...

Beli se jednostavno mora posjetiti, što zbog grafita iz ranih pedesetih, što zbog vremena koje je davno stalo, pješačkih staza i divokoza koje pasu pod ručnom. A tu su i dropčići, apsolutni kandidat za najbolju hrvatsku marendu, što god vi mislili o tome! Slušamo vaše nove prijedloge, i idemo jesti domaće!