Pod zidom, dakle, točno između Dolca i spomeniku Banu Jelačiću, na rednom broju 4 nalazi se Fromagerie Jabuke & Ruže. Ispod dućana s delicijama, u podrumu se smjestio, logično, Podroom, više nego ugodan kutak u kojem možete kušati sve što možete kupiti kat iznad.



U svrhu educiranja ljudi koje zanima kako se spajaju sirevi i vino, žele kušati nepoznata vina, ili pak samo naučiti štogod o siru, na klupske večeri četvrtkom naletjela je i ekipa termeaustria.info-a. Iako stvarno volim jesti sve što ima okusa i smisla, žive i nežive prirode, od klice do slona, moram priznati da sam sa sirom stao na nekih deset imena. I da mi je čak i najdraži skeč Monty Pythona, onaj u prodavaonici sira – imenima uglavnom potpuna nepoznanica. Tako sam bio oduševljen idejom da po prvi puta kušam pet vrhunskih kozjih sireva sa svih strana Francuske, i to u kombinaciji s dva chuttneya i tri vina.



Praćen jakim mirisom sira iz luksuzne trgovine na katu dolazim do malih stolića i ugodne, ležerne atmosfere Podrooma. Vadim fotoaparat, divim se buteljama koje vire sa svih strana, i bacam se na prva dva uzorka. Trudim se prepoznati Alsace, Lorraine, ili barem Paris, ali riječ je o domaćim sirevima Perković iz okolice Slavonskog Broda.



Odlučujem šutjeti do smrti, ali je onaj nježniji sir, bez trava tako nježan i rastresit da bih htio repete, a tada na stol stižu vina, i – oni. Francuzi. Dakle, ne znam da li da se s njima igram, slikam, ili ih jedem, totalna slatkoća, odmah se budi modni dizajner u meni, svaka čast majstorima, mala remek-djelca!



Počinjemo s lijeva na desno, kako savjetuje šef lokala, Aleksandar Noršić, režem vilicom Crottin liquer noix coque. Srećom pa imamo i prijevod, jer na francuskom znam samo brojati do devet, dakle, svježi kozji sir s džemom od smokava i likerom od oraha. Mini tortica, ne znaš što očekivati, stavljam u usta i mljackam totalno meki ABC sir s mrvicama oraha, i okusom nekog zelenog sela s autoputom i velikim stadionom s krovom. Nevjerojatno. Miješam ga s pekmezom od višnje (chuttney) i više ne znam što jedem. Zbodom Goudo, ovo je suludo! Slijedi Chabichou, žuta korica, bijela sredina, tekstura knaufa, težak, masan, zagasit i za koplje bolji od orašastog! Ajme majko, o punih li usta aromatičnog mlijeka! Tomette aux baies cave je sljedeći, zvat ćemo ga Herbawife od milja, jer je pun začina, trava, svega! Mini začinski vrt s prejakim crvenim paprom na vrhu. Papar se ne jede? A, hvala! Dakle, da mi netko zaveže oči, ne bih pod oružanom prijetnjom priznao da je to sir – milijun ukusa, mirisa, ma svega...

Chevre sous la coque ail & fines herbes
(imaju dulja imena nego brazilski nogometaši), totalno je maskarponast, jako kremast nježan mladić pomiješan s puno češnjaka. Visoko drugo mjesto! I konačno, šećer za kraj, ispada – med za kraj! Zadnji je Chevre au Miel, koji stišče usta jače od porezne prijave. Od milja - Medeni, meni presladak, ženama za stolom savršen, pa sam se ja vratio dokrajčiti Knauf (Chabichou), a one Chevrea. I još smo dobili mini-kulenove bebe, choritos iz Španjolske, umjesto deserta. Začinjene kobase veličine badema - čista zaraza...



Tomac ide uz sve, Šember uz skoro sve, Cavallino je nekako ostao nedorečen, mrvu presuh i bez aftertastea... Ali se sve popilo. Uglavnom, bogatiji za neka nova iskustva, savjete koje su nam davali nasmijani zaposlenici i drugi kušači, planiramo češće pohoditi sirne četvrtke u podrumu, pa ako ste i vi zainteresirani, ovaj tjedan naletite na - Talijane!



Mi ostajemo u mislima s nebeskim Knaufićem, ponovilo se...