U 14 dana prošli smo 10 gradova i preko 1500 kilometara lokalne ceste, makadama i autoputa. Vidjeli smo na tisuće konja i konjskih zaprega, volove koji oru zemlju, 3 traktora, tisuće auti iz 50-ih, nove kineske aute i kamione prepune Kubanaca koji idu na posao. Od siromaštva, praznih cesta do bučnih ulica Havane i Varadera, koji izgleda poput Miamija. Kuba je definitivno iznenadila.



O Kubi se ima puno toga za reći. Pokušat ću vam prenijeti svoje osobno iskustvo zemlje potpuno drugačije od Hrvatske ili bilo čega što sam dosad posjetila. Uz, naravno, tips&tricks kako proći što jeftinije, gdje spavati, jesti i slično.

Odluka o putovanju na Kubu došla je spontano. Mislim, ne baš prespontano, jer sam je oduvijek željela posjetiti. Prošlo ljeto dok smo šetali do plaže, dragi i ja smo odlučili f*** it, idemo na tu Kubu, da i to vidimo. Avionske karte smo našli ubrzo, zahvaljujući objavi na Putoholičarima. Let je bio Beč – Varadero, a cijena povratne karte oko 3400 kuna. Što je uistinu dobra prilika.

Plan 14-dnevnog putovanja bio je sljedeći: slijećemo u Varadero (tamo spavamo jednu noć), krećemo prema Havani (tamo smo 3 dana), uzmemo rent-a-car, nađemo se s prijateljima (Vasko i Kristina) i krenemo prema Vinalesu. Nakon 2 dana Vinalesa krećemo prema Bay of Pigs, pa prema Trinidadu, gdje smo ostali 3 dana. Nakon Trindada, dragi i ja smo se krenuli vraćati prema Varaderu, a Vasko i Kristina su nastavili svoj put dalje.

Sva lica Havane

U Havanu smo stigli sa Collectivom (prijevoz autom ili kombijem s drugim ljudima koji idu u istom smjeru). Collectivo je bio 10 CUC-a po osobi (CUC je približno jednak euru), a možete ići busom Viazul, koji je 8 CUC-a. U Havani smo bili 3 dana i smješteni u ulici San Rafael u , koja je bila 25 CUC-a po sobi. Inače, cijene su svugdje od 20 do 25, osim u Varaderu gdje se penju i do 45 CUC-a.

Naši domaćini bili su izuzetno ljubazni i jedni od onih koji nas nisu pokušali "prevariti". Jedino oko čega trebate malo pripaziti na Kubi jesu "casa" vlasnici, koji vam pokušavaju podvaliti svoje ture, taksiste i slično, koji koštaju više nego da ih sami angažirate. Vjerujte, doživjeli smo "deranje" na vlastitoj koži. Husleri!



Havana je ogromna, no mi smo svejedno prohodali dobar dio, ako ne i cijeli grad. Sve možete doživjeti ovdje; od prekrasno uređenog dijela Habana vieja, do ruševnog i često neugodnog mirisa Central Havane. Turistički dijelovi prepuni su žicaroša koji vas traže "peso" ili prevaranta kojima je svaki dan Cigar day i baš su danas na popustu cigare. Znači, klasične prevare u Havani su cigare i salsa. Pazite se!

Nasilni kriminal ne postoji. Vidjeli smo svega 2 policajca koji su imali pištolje, ostali su imali samo pendreke. U Havani smo hodali s full foto opremom kroz najsiromašniji i najlošiji dio Central Havane bez straha. Da smo bili u bilo kojoj drugoj državi na svijetu, u takvim dijelovima glavnog grada vjerojatno sada ne bih tipkala ovaj post!

Na svakom koraku možete vidjeti Kubance kako plešu salsu, no to je samo zabava za turiste. Mladi Kubanci ne plešu salsu, slušaju Rihannu i Justina Biebera. Izlaze na mjesta gdje se pušta MTV muzika, dok je salsa za turiste.

U Havani, kao i na cijeloj Kubi, nema jumbo plakata niti reklama. Gotovo nikakvog marketinga. Na radiju i tv-u možete još uvijek čuti kako govore o La revolucion, Fidelu i slično.

Trgovine su isto zanimljiva priča. U Havani smo vidjeli trgovine s rešetkama s doslovno 2 proizvoda i "normalne" trgovine s više proizvoda, ali, naravno, samo jedne marke. Ovdje nema biranja, niti izbora. U trgovinama gdje kupuju Kubanci možete plaćati s njihovim pesosima (Kuba ima 2 valute: CUC za turiste i domaći kubanski pesos. Savjet: eure promijenite u CUC-ove, a zatim CUC-ove u pesose) i proći ćete puno jeftinije.

Buka. Havana je izuzetno bučan grad, kontrola buke ne postoji. Truba je obavezni dio svakog prijevoznog sredstva (od auta do prikolice) i Kubanci obožavaju trubiti. Trubljenje im je pozdrav, ćakula i upozorenje. Kada smo rentali auto, gospodin koji radi u rent-a-car službi prvo nam je pokazao da truba na auti radi. Najbitniji dio!

E da, španjolski. Bilo bi dobro da znate ponešto španjolskog. Casa vlasnici rijetko znaju engleski, ustvari vjerujem da samo u internacionalnim restoranima i turističkim uredima možete koristiti engleski.
Što vidjeti?



Havana je toliko šarena i živopisna da ne znaš gdje usmjeriti fotić i što okinuti. Vratila sam se doma s više od 1500 fotografija, fyi. Ono što morate vidjeti, ako ste turist koji voli zamenitosti, je:

: Prekrasne održavane građevine i trg s hrpom turista. Svakako probajte kavu u

Plaza de la Catedral: Trg također smješten u Old Havana, gdje se nalazi . Na ovom trgu možete pronaći Kubanke koje će vam gatati, pa ako vas zanima budućnost...

Museo de la revolucion

Malecon: Nemojte propustiti šetnju poznatim Maleconeom, niti družiti se navečer s Kubancima na “zidiću” uz rum colu.

Jedan od “simbola” Havane nadvija se nad Maleconeom s pogledom na luku. Iako smo taj dan hodali više od 20 kilometara, posjet Nationalu je itekako vrijedio.

Fortaleza San Carlos de la Cabaña: Utvrda locirana na istočnoj strani zaljeva Havana.

: Replika Bijele kuće, nakon revolucije sjedište vlade, a danas akademija znanosti.

S vrha zgrade pruža se fantastičan pogled na Havanu i jasna slika stvarnog stanja grada, uvjeta u kojima ljudi žive. Sve to gledate iz kafića, koji uređenjem podsjeća na najpopularnije njujorške fancy klubove. Paradoks!

Callejon de hamel: Dio Havane posvećen afričko-kubanskoj kulturi. Nedjeljom se održava rumba.

Hrana i piće

Gastro lutanja nisu predviđena za Kubu, osobito ako želite isprobati domaću kuhinju. Kubanci najčešće jedu piletinu, rižu i crni grah. Ništa spektakularno. Ono što je pozitivno je da je hrana netretirana pesticidima, ne koriste umake ili konzervans. Hrana je zdrava! Doduše, omjer ugljikohidrata i proteina je 3:1. Tako da pripazite.



U Havani možete pronaći internacionalne restorane. Mi smo ih izbjegavali (dobro, pojeli smo jedan ručak u restoranu Europa) i pokušavali jesti ili u casi ili u kafeterijama. U kafeterijama jedu lokalci i možete pojesti pošten obrok za 3 kune (e, tu se plaća s pesosima).

Doručak smo uglavnom jeli u casi. U svim dijelovima Kube doručak je isti: jaja (na sve načine), salama (jedna vrsta, nešto kao tirolska), sir (jedna vrsta) i svježe voće (ananas, papaja, banana). Uz doručak dobijete kavu i svježe cijeđeni sok. Mi smo se zaljubili u sok od gvajabe! U casi tražite sok od guajabe, obavezno!

Voda nije za piće i pobrinite se da uvijek imate bocu sa sobom. Kolače i slastice ne pripremaju. Doduše, prvi dan u Havani mi je bio rođendan (jeeej!), pa nam je Carry pripremila tortu od anansa koja je bila odlična i sočna!

Čokoladu smo pronašli samo u Santa Clari i Varaderu, a sladoled u Havani i to za 30 lipa kuglicu. Mjesto se zove Copelia i nalazi se u Vedadu. Turistima obično prilazi zaštitar i usmjerava ih u drugi dio Copelie. Ne idite tamo, već idite u dio gdje je red, odnosno gdje su Kubanci. Tamo ćete dobiti pravu stvar, kuglicu za 30 lipa. Okusi su vanilija, naranča i karamel. Sasvim dovoljno. U Copeliji se plaća pesosima, naravno, ako želite jesti s lokalcima! Obavezno probajte daquiri u La Floriditi i mojito u La Bodegiti. Ako je Hemingwayu bilo dobro, bit će i vama.



Tri dana u Havani bila su sasvim dovoljna da iskusimo turističku, ali i pravu Havanu. Dojmovi se polako sliježu. Osim lijepih turističkih dijelova, često se sjetim ruševnih zgrada i ulaza u stanove s Kubancima koji sjede ispred i gledaju u pod. Djeca koja se igraju praćkom i konopcem na kojem je kamen, dok sam s druge strane viđala djecu s novim iphoneom i najkicama. Čudo je ova Kuba!

Slijedi još blogpostova i videa. Stay tuned!

Još Barbarinih priča pronađite na njenom ,, i .