Puno je prednosti odlaska na Erasmus+ studentsku razmjenu. Od stipendije do stečenog iskustva. Može se otići gotovo u svaku zemlju Europske unije, odnosno na ono sveučilište koje ima potpisan ugovor s vašim fakultetom. Za velik broj studenata, ovo je jedna teška odluka koja se ne donosi preko noći, no ja sam ju ipak donijela i odlučila provesti jedan semestar u nešto toplijim krajevima. U Lisabonu.

Lisabon ima oko pola milijuna stanovnika i glavni je grad Portugala. Sunčan, topao, dovoljno velik i zasigurno s puno više mogućnosti nego ijedan grad u Hrvatskoj. Svako jutro na putu do faksa kupila bih Pastel de nata – tipičnu poslasticu ove zemlje, napravljenu od jaja, brašna i s vanilijom. Razne pekare, odnosno, kako ih Portugalci nazivaju, Pastelaria, nalaze se na svakom uglu i prepune su raznih delicija, ali i slanih jela poput pohanog bakalara, piletine i sl. Pasteleria je mjesto gdje se lokalci, koji u žurbi ispijaju posljednji gutljaj kave za vrijeme pauze, susreću s turistima koji su tamo samo kako bi isprobali delicije ove zemlje. Lisabon je grad poznat i po velikom broju svojih miradoro mjesta, odnosno, mjesta na kojima možete popiti kavu i uživati u pogledu na grad. A takvih je zaista puno. Pogled na grad, zalazak sunca i rijeku Tejo zaista je nevjerojatan. Dok pijete kavu i poput lokalaca jedete Pastel de natu, u pozadini slušate ritmove fada. Zaista jedan poseban doživljaj!



U Lisabon sam došla polovicom rujna, a grad i okolicu istraživala sam gotovo svaki dan. Prva dva mjeseca boravka u ovoj predivnoj zemlji, često smo odlazili na plaže. Vrijeme je bilo toplo i sunčano, a mi smo ga odlučili iskoristiti maksimalno. Nakon predavanja često bismo se vlakom zaputili u Cascais - predivno mjesto udaljeno 40-ak minuta vlakom od Lisabona. Mali turistički gradić, s puno restorana i prekrasnim pješčanim plažama koji ima nekakav "kalifornijski" štih. Mjesto gdje vam se svi smješkaju, svi su dobro raspoloženi i pristupačni. Luksuzne vile, privatne kuće i pokoji hotel nalaze se uzduž šetnice uz obalu koju prate šumovi oceana. Često smo odlazili tamo, družili se, kupali, igrali različite društvene igre, smijali se i upoznavali jedni druge. Čak i kad bi se spustila noć ne bi nam bilo dosta druženja već bismo se uputili u nečiji stan, kuhali, šalili se i učili riječi na ruskom, poljskom, nizozemskom i ostalim jezicima.



Da ne bi ispalo da fakulteta nismo vidjeli… faks (Instituto Superior de Comunicação Empresarial) bio je smješten nedaleko četvrti Bairro Alto. Mali je to fakultet gdje se svi međusobno poznaju i gdje niste samo broj. Svi su profesori pristupačni i uvijek spremni pomoći. U Međunarodnom uredu radila je mlada cura, uvijek nasmijana i bila je tu za nas kad god smo nešto trebali pa makar nevezano za faks. Bila je dostupna čak i putem Facebooka i nikad se nismo ustručavali pitati ju bilo što. Ispiti su se održavali po sličnom sistemu kao i kod nas, a od nas se također zahtijevalo da napravimo prezentacije, seminare, ali i da budemo redoviti na predavanjima. Ponekad je to bilo malo teže, s obzirom na sunčano vrijeme i temperature koje su sezale iznad 25 stupnjeva u rujnu i listopadu.

Upoznala sam ljude iz gotovo svih krajeva svijeta – od Brazila i Argentine, preko svih zemalja Europe pa sve do Afrike! Neki su bili na stručnoj praksi, neki na Erasmusu, a neki samo putovali. Svi smo se neprestano družili, odlazili na razne večere, proveli dane jedni kod drugih, u gradu, na plaži ili na faksu. Kaže se kako, kada si na Erasmusu, vikend počinje već u utorak i to je zaista točno. Bilo koji dan u tjednu možete izaći, a klubova i barova ima puno. Poznat je i Erasmus Corner koji se nalazi u četvrti Bairro Alto, a gdje se cijene pića ne kreću iznad 2 Eura. Ljudi stoje na ulici, druže se, međusobno razgovaraju i ispijaju posljednje gutljaje sangrije.



Erasmus Corner uvijek je krcat mladima željnih zabave i upoznavanja drugih ljudi različitih kultura i nacionalnosti. Nakon nekoliko pića u Erasmus Corneru odlazilo bi se u neki klub, većinom Urban koji je smješten na rijeci Tejo. Ulazak u klub većinom je bio besplatan, a razina osiguranja u klubu bila je na određenom nivou. Svatko je prolazio rendgen i pregledavale su se stvari. Za odlazak kući koristili smo većinom Uber, ali i gradske taksije koji su bili nešto skuplji i ne baš toliko pouzdani.

Promet je živi kaos. Najbolje funkcionira metro i njime možete doći na bilo koje mjesto u gradu, dok s autobusom, tramvajem ili taksijem ćete zapeti u gužvu popraćenu zvukovima truba i nervozom vozača. Metro funkcionira dosta dobro – otvara se u 6.30 ujutro i radi do 1 sat iza ponoći. Čist je i velik, a krase ga razni mozaici unutar samih stanica. Svaka stanica ima nekakav umjetnički stih, a ponekad imate osjećaj kao da ste u muzeju, a ne u metro stanici.



Što se tiče cijena, slične su našima, no najam stanova ipak je malo skuplji. Većinom se iznajmljuju sobe pojedinačno i to za oko 300 Eura mjesečno. Ja sam živjela u stanu sa 6 studenata iz različitih zemalja i nije bilo nikakvih problema. Također, postoje različiti trgovački lanci, neki malo skuplji drugi jeftiniji, no na kraju spadnete na isto. Teretana je nevjerojatno jeftina u odnosu na Hrvatsku. Za tri mjeseca bila je akcija neograničenih dolazaka za cijenu od 40 Eura, a jedan mjesec je samo 20 Eura. Teretane rade svakim danom, a neke su otvorene i 24 sata dnevno.

Postoje razne studentske udruge i organizacije kao što je Erasmus Student Network (ESN) i Erasmus Life Lisboa (ELL) koje se bave organizacijom događaja, dnevnih i višednevnih putovanja i koje vam nude svoje iskaznice za 10-15 Eura s kojima imate razne popuste i pogodnosti. Prilikom dolaska u Lisabon, pomažu studentima oko svih upita poput SIM kartice, bankovnih računa, nude vam karte grada i mape podzemne željeznice itd. Jednom prilikom organizirali su jednodnevni izlet na plažu Praia da Ursa i kojoj se ne može baš lako pristupiti. Doslovno je u zabiti, a autobus nas je ostavio daleko i trebali smo puno pješačiti. Spuštali smo se do plaže nekakvih pola sata, 45 minuta, po kamenjima i puteljcima. Kada smo došli na plažu svi smo bili zaprepašteni ljepotom i krajolikom. Pogled u beskrajan ocean, kamenje i stijene, vedro nebo i 25 stupnjeva u zraku…



Dan je jednostavno bio predivan, a izlet nas je stajao 10 Eura. Uvijek ću tvrditi da su to bili najbolje potrošeni novci ikad! Ljude koje sam upoznala, ljepotu plaže koju sam vidjela i samo iskustvo i zadovoljstvo neprocjenjivo je! Nakon plaže uputili smo se na najzapadniju točku Europe, Cabo da Roca, gdje smo također bili zaprepašteni ljepotom. Turističko i poznato mjesto, definitivno vrijedno posjeta.

Lisabon je predivan grad koji nudi razne mogućnosti. Grad u kojem se miješaju različite kulture, rase, religije, nacionalnosti, a koji će meni zasigurno zauvijek ostati u sjećanju. Erasmus pruža mnogo prilika, a to ćete shvatiti tek nakon što u inozemstvu provedete nekoliko mjeseci, a požaliti nećete sigurno, već će vam taj grad u koji odlučite otići, postati drugi dom u koji ćete se uvijek htjeti, a i moći vratiti!